Psiha nije uzrok neplodnosti
O neplodnosti se iz znanstvene perspektive mnogo toga još ne zna, ali jedno je sigurno: uzrok neplodnosti nije u glavi. Neplodnost nije posljedica psihe, kao što ni alergija ili infarkt nisu psihički uzrokovane bolesti. Ipak, ideja da su uzroci neplodnosti psihički je i dalje česta, kako među dobronamjernim susjedama i tetkama, tako nažalost i među nekim zdravstvenim radnicima. Ova ideja ima korijene u 1950-im godinama, kad medicina nije bila dovoljno razvijena da bi mogla utvrditi prave, tjelesne uzroke neplodnosti. Tada je otprilike polovica neplodnih parova dobivala dijagnozu neplodnosti bez poznatog uzroka (idiopatske neplodnosti). U skladu s patrijarhalnim duhom tog vremena, krivca za idiopatsku neplodnost pronašli su u psihi žena koje nisu mogle ostvariti trudnoću. Srećom, ovo objašnjenje neplodnosti u međuvremenu je detaljno opovrgnuto znanstvenim istraživanjima.
Neplodnost je uzrok, a ne posljedica stresa
Parovi s idiopatskom neplodnošću se psihološki ni po čemu ne razlikuju od parova s drugim, medicinski utvrđenim, uzrocima neplodnosti. Jednako jako se vole, jednako jako žele dijete, jednako jako maštaju o sebi kao roditeljima. Dakle, važno je da se ne date uvjeriti u to da je Vaša neplodnost, pa bila ona i idiopatska, pokazatelj da nešto ne valja s Vašom vezom ili s Vašom motivacijom da postanete roditelj. Jedina razlika je u tome što idiopatska neplodnost može biti psihički teža, i može uzrokovati više depresivnosti i anksioznosti, zato što nedostatak jasne dijagnoze stvara dodatan stres i neizvjesnost.
Isto tako, spontana trudnoća jednako je vjerojatna kod neplodnih parova koji su odustali od liječenja i posvojili dijete, kao i kod onih koji nisu. Dakle, posvajanje djeteta umanjuje stres neplodnosti i donosi veliku radost roditeljima, ali ne povećava šansu kasnije spontane trudnoće. To znači da možete slobodno zanemariti savjete koji kažu da se samo trebate opustiti i manje misliti o svojoj želji za djetetom, pa će doći do trudnoće. Uostalom, da je psihičko stanje tako snažno povezano s mogućnošću začeća, žene ne bi ostajale u drugom stanju u traumatskim okolnostima kao što su silovanje ili izbjeglištvo, niti bi mogle začeti u vrlo stresnim razdobljima kakva su nezaposlenost, teška bolest člana obitelji ili rat.
Psihološki stres može igrati ulogu u trajanju liječenja
Iako naš mentalni sklop nikad nije uzrok neplodnosti, psiha i tijelo jesu povezani. To možemo iskusiti i u svakodnevnom životu. Na primjer, nakon svađe s kolegicom nas zaboli glava, srce nam pojačano lupa kad trebamo održati prezentaciju, okrene nam se želudac kad primimo neke loše vijesti. Ove reakcije našeg organizma se događaju zbog toga što, kad naš um neku situaciju procijeni prijetećom, naše tijelo luči različite hormone – kemijske glasnike – kojima je zadatak aktivirati naše tijelo za suočavanje sa zahtjevima koji su pred nas stavljeni.
Prema viđenju nekih znanstvenika koji se bave humanom reprodukcijom, stres može djelovati na hormonsku ravnotežu tijela koja je važna za funkcioniranje reproduktivnog sustava. Naime, neka psihološka istraživanja su pronašla da psihološki stres produžuje vrijeme do začeća kod parova koji se liječe od neplodnosti, dok su druga pokazala da stres nema učinka na to. Stoga ne možemo sa sigurnošću zaključiti kakav je učinak psihološkog stresa na vjerojatnost začeća u određenom razdoblju. Međutim, iako povezanost psihološkog zdravlja i plodnosti nije sasvim razjašnjena, čini se da psihološke intervencije koje uspješno smanjuju depresivnost i anksioznost mogu povećati uspješnost liječenja: skratiti vrijeme do ostvarivanja biološkog roditeljstva. Djelovanjem na svoje psihičko stanje, mogli bismo smanjiti stresne fiziološke reakcije našeg organizma, tako uspostaviti bolju ravnotežu hormona u tijelu, a time možda doprinijeti i uspjehu liječenja neplodnosti.
Psihološke intervencije nisu čarobni štapić za plodnost
Ideja da uspješnom borbom protiv nepovoljnih učinaka stresa možemo podržati svoj put prema roditeljstvu može djelovati jako zavodljivo. Važno je ne fiksirati se na izbjegavanje stresa u tolikoj mjeri da na kraju to postane izvor osjećaja frustracije ili krivnje – time ćemo polučiti kontra-efekt. Uostalom, neplodnost zaista jest stresna, kao i mnoge druge okolnosti koje se trenutačno događaju u Vašem životu, i nerealno je očekivati da to ne utječe i na naše psihičko stanje. Zato je važno podsjetiti se da psihološki čimbenici nisu odlučujući u postizanju trudnoće. Mogu pomoći ili odmoći, ali zasigurno neće odrediti to hoćete li ostvariti biološko roditeljstvo.
Brinuti o mentalnom zdravlju u tako stresnim okolnostima kao što je borba za ostvarivanje roditeljstva važno je samo po sebi. Vi sami po sebi ste najvažniji, bez obzira na to koliko dugo će ova borba trajati i koji će biti njezin konačni ishod. Zato je bitno da aktivno poduzimate korake koji Vam mogu pomoći da ovo teško razdoblje života izdržite sa što manje psihičke patnje. Ako pritom možete pripomoći uspješnosti medicinski potpomognutog liječenja neplodnosti, još bolje. Ali to zasigurno nije jedini, pa ni najvažniji cilj podrške vlastitom mentalnom zdravlju.